Renoviranje kupatila: vodič kroz troškove, pločice, sanitarije i majstore
Renoviranje kupatila od planiranja do završnih radova: realni troškovi, zamena cevi, hidroizolacija, pločice, sanitarije, tuš kabina, mali prostori i saveti za održavanje.
Renoviranje kupatila: kompletan vodič za planiranje, troškove i praktična rešenja
Renoviranje kupatila je jedan od najzahtevnijih kućnih projekata. Često počinje jednostavnom željom da se zamene pločice ili sanitarije, a zatim se otvori niz pitanja: da li menjati vodovodne i kanalizacione cevi, kako izabrati tuš kabinu, koliko košta rad majstora, koje pločice su najpraktičnije za održavanje i kako sve uklopiti u mali prostor od četiri ili pet kvadratnih metara. Ovaj tekst objedinjuje praktična iskustva, realne okvire troškova i savete koji mogu da pomognu da renoviranje kupatila prođe sa što manje stresa i neplaniranih izdataka.
Bez obzira na to da li planirate kompletnu adaptaciju kupatila ili samo osvežavanje prostora, važno je znati da kupatilo troši više novca nego što se na prvi pogled čini. Mnogi u startu računaju na iznos od oko hiljadu do hiljadu i petsto evra, a u praksi se pokaže da je za ozbiljnije radove potrebno znatno više. Zato je dobro krenuti od jasnog plana, provere budžeta i realne procene vremena. U nastavku sledi vodič kroz sve ključne faze renoviranja kupatila.
Zašto je renoviranje kupatila posebno zahtevno
Kupatilo je prostorija u kojoj se spajaju voda, struja, vlaga, toplota i svakodnevna upotreba. Svaka greška može da se pretvori u ozbiljan problem: curenje vode, kondenzaciju, plesan na zidovima, oštećenje pločica ili nezadovoljstvo zbog loše postavljenih sanitarija. Za razliku od dnevne sobe ili spavaće sobe, kupatilo ne prašta improvizaciju. Zato je renoviranje kupatila projekat koji zahteva pažljivo planiranje, dobre majstore i kvalitetne materijale.
Osim toga, kupatila su često mala. U prostoru od četiri do šest kvadratnih metara treba smestiti tuš kabinu ili kadu, WC šolju, umivaonik, ormarić, veš mašinu, bojler, police i ponekad korpu za veš. Svaki centimetar je važan. Zato se mnogi odlučuju za kompromise: manju tuš kabinu, ugradni lavabo, viseće elemente ili skrivene vodokotliće. Sve to utiče i na cenu i na vreme izvođenja radova.
Poseban izazov je i činjenica da se većina radova odvija u jednom danu ili u nekoliko dana, ali priprema i sušenje mogu da traju duže. Prašina, buka i nedostatak kupatila tokom radova dodatno otežavaju organizaciju. Ako je moguće, unapred obezbedite alternativni prostor za tuširanje i toalet, jer će vam to tokom renoviranja kupatila mnogo značiti.
Prvi korak: procena prostora i želja
Pre nego što pozovete majstore, dobro izmerite kupatilo. Zapišite dimenzije zidova, visinu plafona, položaj vrata i prozora, mesto gde se nalaze postojeće cevi i struja. Ako planirate da zadržite veš mašinu, bojler ili radijator, izmerite i njihove dimenzije. Na osnovu toga možete da napravite jednostavnu skicu, čak i u običnom programu za crtanje ili prezentacije. Skica pomaže da vidite koliko prostora ostaje za tuš kabinu, umivaonik, WC šolju i ormariće.
Mnogi ljudi otkriju da njihovo kupatilo nije onoliko veliko koliko su mislili. Nekome se čini da ima pet kvadrata, a u stvari ima četiri. Zato je merenje obavezno. U malom kupatilu svaki centimetar može da promeni odluku: da li će tuš kabina biti 80×80 ili 90×90 centimetara, da li će lavabo biti sa malim ili većim ormarićem, da li će veš mašina stati pored vrata ili ispod radne ploče.
Kada znate dimenzije, odredite prioritete. Šta vam je najvažnije: udobno tuširanje, mnogo mesta za odlaganje, lako održavanje ili estetika? Ako je kupatilo malo, funkcionalnost obično mora da pobedi. Lepo je imati crno-bele pločice i veliko ogledalo, ali ako se svaki dan borite sa prostorom i čišćenjem, zadovoljstvo će brzo splasnuti. Zato je najbolje da se odlučite za rešenja koja će vam olakšati svakodnevnu upotrebu.
Budžet za renoviranje kupatila: realne cifre i skriveni troškovi
Jedno od najčešćih pitanja je koliko novca treba za renoviranje kupatila. Iskustva pokazuju da se kompletna adaptacija manjeg kupatila od četiri do šest kvadratnih metara retko završi ispod dve hiljade evra, ako se angažuju majstori i kupuje novi materijal. U nekim slučajevima može da prođe i sa hiljadu i po evra, ali to je najčešće minimalna varijanta, sa jeftinijim sanitarijama, domaćim pločicama i uz pomoć rodbine ili prijatelja. Čim se uključe kvalitetnije baterije, bolja tuš kabina, ugradni vodokotlić ili hidroizolacija, cena raste.
Najveće stavke u budžetu su rad majstora, pločice, sanitarije, vodovodne i kanalizacione cevi, hidroizolacija, struja, lepak, fugna masa i sitni materijal. Mnogi zaborave na troškove rušenja starih pločica, iznošenja šuta, krečenja, novog plafona, rasvete, silikona, držača, polica, ogledala i korpe za veš. Upravo ti sitni troškovi mogu da podignu cenu za dvadeset do trideset procenata. Zato je pravilo da planiranom budžetu uvek dodate rezervu.
Ako je kupatilo staro i ako se menjaju sve instalacije, budžet može znatno da poraste. Zamena kanalizacionih i vodovodnih cevi, izmeštanje bojlera, prebacivanje radijatora ili promena pozicije WC šolje zahtevaju dodatne radove i materijal. Ugradni vodokotlić, tuš kabina sa dubljom kadicom, kvalitetne baterije i veći ormarić sa lavaboom takođe poskupljuju projekat. Zato je najbolje da pre početka radova napravite spisak svih želja i onda ih sortirate na obavezne i one koje mogu da čekaju.
Zamena vodovodnih i kanalizacionih cevi
Ako je kupatilo starije, zamena vodovodnih i kanalizacionih cevi je jedna od najvažnijih investicija. Stare cevi mogu da budu korodirale, da imaju naslage kamenca ili da počnu da propuštaju. Curenje vode može da ošteti zidove, pločice i susedne prostorije. Zato se mnogi odlučuju da prilikom renoviranja kupatila zamene sve cevi, čak i ako trenutno rade. To je prilika da se instalacije postave kvalitetno i da se izbegnu problemi u narednim godinama.
Vodovodne cevi se danas najčešće rade od plastičnih materijala koji su izdržljivi i otporni na kamenac. Kanalizacione cevi moraju da imaju odgovarajući pad kako bi voda pravilno otekla. Ako se menja pozicija tuš kabine, umivaonika ili WC šolje, potrebno je planirati nove odvode. Rad vodoinstalatera obično se naplaćuje posebno, a materijal posebno. Za manje kupatilo, sama zamena cevi može da košta nekoliko stotina evra, zavisno od obima radova.
Vodovodne cevi je najbolje ugrađivati u zid, a ne voditi ih spolja po pločicama. Spoljne cevi deluju praktično, ali vremenom na njima se skuplja kamenac, prljavština i vlaga, a i estetski kvare izgled kupatila. Ako se cevi ukopavaju u zid, potrebno je voditi računa o hidroizolaciji i o tome da se kasnije može pristupiti ventilima. Ugradnja revizionih vratašca ili pristupačnog mesta za ventil može da olakša buduće intervencije.
Električne instalacije i bezbednost
Kupatilo je vlažan prostor, pa električne instalacije moraju da budu bezbedne. Utičnice i prekidači treba da budu odgovarajuće zaštićeni, sa poklopcem i uzemljenjem. Ako se menja raspored, potrebno je predvideti dovoljno utičnica za veš mašinu, bojler, sušač peškira, rasvetu i eventualno podno grejanje. Mnogi zaborave utičnicu pored ogledala ili ormarića, a kasnije im nedostaje za fen, aparat za brijanje ili punjač.
Ako se postavlja novi plafon, LED rasveta ili ugradne lampe, električar mora da uradi instalaciju pre zatvaranja zidova i plafona. Prekidači i utičnice ne bi trebalo da budu unutar ormarića ako se često koriste, jer je to nepraktično. Takođe, veš mašina i bojler zahtevaju posebne strujne krugove. U kupatilu bez prozora ili sa slabom ventilacijom, dobro je ugraditi ventilator ili obezbediti redovno provetravanje.
Hidroizolacija: nevidljivi sloj koji čuva zidove i komšije
Hidroizolacija je jedan od najvažnijih koraka u renoviranju kupatila, iako se često ne vidi na kraju. Postavlja se pre pločica, najčešće na pod i u zoni tuš kabine ili kade. Njen zadatak je da spreči da voda prodre u zidove, pod i susedne prostorije. Ako se hidroizolacija izostavi ili loše uradi, voda može da se pojavi na zidu susedne sobe, da ošteti parket, tepih ili nameštaj, a u zgradi može da probije i do komšija.
Hidroizolacija se najčešće radi premazivanjem u nekoliko slojeva, sa armaturnom mrežicom u uglovima i oko odvoda. Važno je da se svaki sloj dobro osuši pre sledećeg. Ako se pločice postavljaju preko starih, hidroizolacija je dodatno komplikovana, jer stari sloj može da bude oštećen ili da ne prijanja dobro. Zato je najbolje da se stare pločice u zoni tuširanja skinu i da se hidroizolacija uradi kvalitetno. Ulaganje u hidroizolaciju je mnogo manje od sanacije štete koju može da izazove curenje.
Pločice za kupatilo: izbor, klase i održavanje
Pločice su vizuelno najuočljiviji deo kupatila, ali i deo koji najviše utiče na održavanje. Na tržištu postoje pločice različitih dimenzija, boja, tekstura i kvaliteta. Domaći proizvođači često nude dobar odnos cene i kvaliteta, dok se uvozne pločice mogu naći u širokom rasponu cena. Bez obzira na poreklo, važno je obratiti pažnju na klasu pločica. Prva klasa označava pločice ujednačenih dimenzija i nijansi, druga klasa može imati male razlike u boji, a treća i f klasa su najniže kategorije. Za kupatilo je najbolje uzeti prvu ili drugu klasu, jer se razlike u nijansi često jedva vide, a cena može biti povoljnija.
Kada birate boju, razmislite o veličini kupatila i o tome koliko ste spremni da čistite. Svetlije pločice vizuelno povećavaju prostor i lakše prikrivaju sitnu prašinu i tragove vode. Tamne pločice, posebno crne i visokosjajne, izgledaju elegantno, ali se na njima vidi svaka kap, kamenac i prst. Crno-bela kombinacija je veoma popularna, ali zahteva često brisanje. Ako imate malu decu ili više članova domaćinstva, možda je bolje izabrati neku neutralnu kombinaciju: bež, sivu, krem, svetlo zelenu ili tirkiznu. Mozaik i dekorativne pločice mogu da razbiju monotoniju, ali i one zahtevaju čišćenje.
Tekstura pločica je takođe važna. Mat pločice deluju moderno, ali mogu da zadržavaju više prljavštine od sjajnih. Reljefne pločice mogu da budu lepe, ali u kupatilu sa kamencom mogu da predstavljaju problem jer se u udubljenjima skuplja vlaga i naslage. Ako želite pločice koje su lake za održavanje, birajte glatke površine, svetlije nijanse i fugnu masu koja je otporna na vlagu i buđ. Fuge treba da budu što uže, jer se široke fuge brže prljaju i teže čiste.
Važno je i kako se pločice postavljaju. Horizontalno, vertikalno, na romb, sa bordurama ili bez njih - sve utiče na konačan izgled. U malom kupatilu često je najbolje izbeći previše dezena i kombinacija. Jednostavnost obično ostavlja najbolji utisak i najlakše se održava. Ako se odlučite za dekorativnu pločicu, postoje rešenja koja izgledaju kao mozaik, a zapravo su veće ploče sa sitnim šarama. Takve pločice mogu da daju bogat izgled bez komplikovanog čišćenja.
Sanitarije: WC šolja, vodokotlić, lavabo i ormarić
Kada su pločice izabrane, sledi izbor sanitarija. WC šolja može biti klasična, konzolna ili monoblok. Monoblok je praktičan jer objedinjuje šolju i vodokotlić, ali može da ima problem sa kondenzacijom i teže se popravlja. Odvojeni vodokotlić, posebno ugradni, često je kvalitetnije rešenje, ali je i skuplji. Ugradni vodokotlić se skriva u zid, što štedi prostor i olakšava čišćenje poda. Ako se odlučujete za monoblok, proverite kvalitet mehanizma i dostupnost rezervnih delova.
Lavabo sa ormarićem je jedna od najkorisnijih stvari u malom kupatilu. Ormarić pruža mesto za čuvanje kozmetike, peškira, sredstava za čišćenje i sitnica. Viseći ormarić olakšava brisanje poda i vizuelno podiže prostor. Materijal može biti medijapan ili neki drugi vodootporni materijal. Ako je kupatilo izloženo vlazi, dobro je da ivice budu zaštićene i da se voda ne zadržava na površini. Ogledalo sa ormarićem dodatno povećava prostor za odlaganje i često izgleda elegantno.
Baterije i slavine su deo koji se često podcenjuje. Jeftine baterije mogu da počnu da cure ili da se pokvare posle nekoliko meseci. Zato je bolje izabrati proveren kvalitet, čak i ako košta malo više. Kada kupujete sanitarije, raspitajte se o garanciji i mogućnosti servisa. U malom kupatilu birajte kompaktne modele, ali ne toliko male da budu nepraktični. Umivaonik treba da ima dovoljno duboku posudu, a WC šolja odgovarajuću visinu i udobnost.
Tuš kabina ili kada: prednosti i mane
Jedna od najvećih dilema je tuš kabina ili kada. Kada je praktična za kupanje dece, pranje većeg vеša na ruke ili opuštanje, ali zauzima više prostora i teže se održava. Tuš kabina štedi prostor i vodu, ali i ona može da bude zahtevna za čišćenje, posebno ako ima staklene površine i silikonske spojeve. U malom kupatilu tuš kabina je često jedino realno rešenje.
Tuš kabine mogu biti sa plitkom ili dubokom kadicom. Duboka kadica je bolja za decu i sprečava prskanje vode, ali otežava ulazak starijim osobama. Plitka kadica je praktičnija za svakodnevno tuširanje i lakše se čisti, ali voda može više da prska. Ako imate malu decu, duboka kadica može da bude korisna, ali ako je kupatilo malo, plitka varijanta ostavlja više prostora. Zidana tuš kabina sa staklenim vratima može da bude odlično rešenje jer se prilagođava prostoru i često je lakša za održavanje od gotovih kabina sa mnogo plastike i spojeva.
Staklo na tuš kabini vremenom dobija naslage kamenca. Mat staklo može da prikrije tragove vode, ali se i ono mora čistiti. Silikon u uglovima može da pocrni ako je prostorija slabo provetrena. Zato je važno da se posle svakog tuširanja ocedi voda i da se staklo prebriše. Hidromasažne kabine i baterije mogu da budu privlačne, ali imaju više delova koji mogu da se zapuše kamencom. Ako želite hidromasažu, bolje je uložiti u kvalitetniji sistem i redovno ga održavati.
Osvetljenje, plafon i ventilacija
Osvetljenje u kupatilu treba da bude dovoljno jako za brijanje, šminkanje i čišćenje, ali i prijatno za opuštanje. Danas su popularna LED rešenja, ugradne lampe i trake. Spušteni plafon od rigipsa omogućava skrivanje instalacija i ugradnju rasvete, ali u vlažnim prostorijama mora da bude dobro izveden. Neki se odlučuju za montažne plafone koji omogućavaju lak pristup cevima i instalacijama. Ako je kupatilo bez prozora, obavezna je dobra ventilacija, jer vlaga može da izazove buđ i oštećenja.
Ventilator može da bude povezan sa prekidačem za svetlo ili da ima senzor vlage. Redovno provetravanje je najjednostavnije, ali nije uvek moguće. Ako se kupatilo nalazi u unutrašnjem delu stana, razmislite o ventilatoru sa vraćenom klapnom. Osim ventilacije, važno je i grejanje. Podno grejanje, sušač peškira ili dodatna grejalica mogu da učine prostor prijatnijim i da pomognu da se vlaga brže osuši.
Majstori: kako izabrati, ugovoriti i kontrolisati radove
Izbor majstora je jedan od najvažnijih koraka. Preporuke ljudi koji su nedavno renovirali kupatilo mogu mnogo da pomognu. Dobro je tražiti više ponuda i uporediti ih. Najjeftinija ponuda nije uvek najbolja, ali ni najskuplja ne garantuje savršenstvo. Pitajte majstore koliko imaju iskustva, da li rade sami ili sa pomoćnicima, koliko im treba vremena i da li u cenu ulazi čišćenje nakon radova. Ako je moguće, zatražite da vidite neki njihov prethodni rad.
Pre početka radova dogovorite dinamiku plaćanja. Uobičajeno je da se deo plati unapred za materijal, a ostatak po završetku faza. Ugovor ili barem pisana ponuda sa jasno navedenim stavkama može da spreči nesporazume. Tokom radova vodite računa o tome da se poštuju rokovi, ali i da se ne žuri preko važnih faza kao što su hidroizolacija i sušenje. Ako majstor predlaže da se nešto preskoči da bi se ubrzalo, postavite pitanje zašto i tražite stručno mišljenje.
Majstori za keramiku, vodoinstalacije i struju često rade u ekipi. Važno je da se poslovi dobro usklade. Rušenje, instalacije, hidroizolacija, pločice, sanitarije i završni radovi moraju da idu po redu. Ako se nešto radi van reda, može da se desi da se ošteti već završen deo. Zato je najbolje da jedan majstor ili izvođač koordinira radove, ili da vi kao investitor imate jasan plan i redosled.
Redosled radova u renoviranju kupatila
Da bi renoviranje kupatila proteklo bez većih problema, dobro je znati okviran redosled radova. Prvo se prazni kupatilo i štiti ostatak stana. Zatim sledi rušenje starih pločica, sanitarija i, ako je potrebno, delova zidova. Posle toga se iznose šut i pristupa se novim vodovodnim i kanalizacionim instalacijama. Zatim se radi elektrika, pa hidroizolacija. Kada se sve osuši, postavljaju se pločice. Na kraju se montiraju sanitarije, ogledala, rasveta, police i ostali elementi.
Neki majstori vole da prvo postave pločice na zidove, a onda pod. Drugi rade obrnuto. Važno je da se poštuje dogovor i da se ne gazi po svežem lepku. Fuge se popunjavaju nakon postavljanja pločica, a silikon tek kada se sve dobro osuši. Ako se postavlja spušteni plafon, on može da se radi pre ili posle pločica, zavisno od dogovora. U svakom slučaju, završni radovi zahtevaju strpljenje i preciznost.
Vremenski rok: koliko traje renoviranje kupatila
Za manje kupatilo, kompletno renoviranje obično traje od sedam do petnaest dana, ako su majstori dostupni i ako nema nepredviđenih problema. Rušenje i priprema mogu da traju jedan do dva dana. Nove instalacije još jedan do dva dana. Hidroizolacija zahteva vreme za sušenje, ponekad i dva do tri dana. Postavljanje pločica traje tri do pet dana, zavisno od površine i dezena. Montaža sanitarija i završni radovi traju jedan do dva dana. Ako se menja plafon, struja ili se izmeštaju instalacije, rok može da se produži.
U zimskom periodu sušenje može da traje duže, posebno ako kupatilo nije grejano. Zato je dobro da se radovi planiraju u vreme kada možete da obezbedite grejanje i provetravanje. Ako živite u stanu i nemate drugo kupatilo, organizujte alternativni prostor za tuširanje i toalet. Neki ljudi tokom renoviranja odlaze kod rođaka ili prijatelja, drugi koriste obližnje javne toalete ili teretanu. U svakom slučaju, bolje je unapred se pripremiti nego da vas radovi iznenade.
Mali prostori: kako iskoristiti svaki centimetar
Mala kupatila su česta u stanovima, pa je svaki centimetar važan. Ako je kupatilo od četiri do pet kvadratnih metara, tuš kabina od 80×80 centimetara često je realnija od 90×90. Umivaonik sa visećim ormarićem štedi prostor na podu. Ogledalo sa ormarićem dodaje prostor za odlaganje. Police iznad WC šolje ili iznad veš mašine mogu da budu korisne. Ako je moguće, vrata koja se otvaraju ka spoljašnjosti oslobađaju unutrašnji prostor. Zidane niše u tuš kabini mogu da zamene police i da izgledaju uredno.
Veš mašina je često najveći predmet u kupatilu. Ako se ne menja, dobro je da se uklopi u raspored. Neki ljudi prave radnu ploču preko veš mašine i umivaonika, što daje dodatnu površinu. Drugi stavljaju veš mašinu ispod umivaonika ili u ormarić. Sve zavisi od prostora i instalacija. Korpa za veš može da bude u visećem obliku ili da se ugradi u ormarić. Važno je da sve bude pristupačno i da se lako čisti.
Boje i materijali u malom kupatilu treba da budu svetli i neutralni. Ogledala, staklo i sjajne površine mogu da povećaju osećaj prostora. Previše tamnih pločica i teških ormarića može da učini prostoriju još manjom. Ako želite da dodate boju, učinite to kroz peškire, staze, sapunice ili manje dekorativne elemente. Tako možete da promenite izgled bez renoviranja.
Održavanje kupatila: kako da duže ostane lepo
Kupatilo je prostor koji se svakodnevno koristi, pa je održavanje ključno. Kamenac se najviše skuplja na staklu tuš kabine, slavinama, pločicama i fugnama. Redovno brisanje posle tuširanja može da spreči naslage. Ventilacija pomaže da se vlaga smanji. Fuge treba s vremena na vreme očistiti sredstvom koje je bezbedno za materijal. Silikon u uglovima može da se zameni ako pocrni ili popusti. Baterije treba da se čiste blagim sredstvima, jer agresivna hemija može da ošteti završnu obradu.
Ako imate tamne pločice, verovatno ćete češće brisati vodene tragove. Ako imate svetle pločice, lakše ćete održavati opšti izgled, ali i one zahtevaju čišćenje. Mat pločice mogu da zadrže više prljavštine od sjajnih, dok reljefne pločice mogu da skupljaju kamenac u udubljenjima. Zato je najbolje izabrati pločice koje odgovaraju vašem načinu života. Ako ne želite da provedete previše vremena u kupatilu sa krpom u ruci, birajte praktičnost pre estetike.
Najčešće greške pri renoviranju kupatila
Prva greška je nerealan budžet. Ljudi često potcene troškove materijala i radova. Druga greška je izostavljanje hidroizolacije ili njeno loše izvođenje. Treća je biranje pločica samo po izgledu, bez razmišljanja o održavanju. Četvrta je nepravilan raspored sanitarija, zbog čega se vrata ne mogu otvoriti ili nema mesta za kretanje. Peta je angažovanje majstora bez preporuke i bez jasnog dogovora. Šesta je žurba kod sušenja lepka, fuga i silikona. Sedma je kupovina najjeftinijih baterija i vodokotlića, koji se brzo kvare.
Da biste izbegli ove greške, planirajte detaljno, tražite savete, ali ih prilagodite svom prostoru i potrebama. Ono što je nekome bilo idealno u kupatilu od šest kvadrata ne mora da bude dobro u kupatilu od četiri kvadrata. Ono što je jednoj porodici bilo praktično možda ne odgovara vašem načinu života. Zato je najbolje da sami napravite listu prioriteta i da se pridržavate nje.
Kako uštedeti, a da kvalitet ne trpi
Ušteda je moguća, ali ne treba da ide nauštrb kvaliteta tamo gde je kvalitet najvažniji. Možete uštedeti na pločicama druge klase, na jednostavnijem dezenu, na zadržavanju postojeće veš mašine ili bojlera, na kupovini sanitarija van sezone ili na popustu. Možete i sami obaviti neke poslove, kao što su skidanje starih pločica, čišćenje ili krečenje. Međutim, ne štedite na hidroizolaciji, vodovodnim instalacijama, električnim radovima i kvalitetnim baterijama. Ti delovi su skriveni, a njihova zamena kasnije je skupa i komplikovana.
Ako kupujete sanitarije, raspitajte se o akcijama i popustima. Ponekad se isplati sačekati sezonu sniženja ili kupiti izložbeni model. Ako uzimate više stvari u istoj prodavnici, tražite dodatni popust. Ali uvek proverite kvalitet i garanciju. Ako je nešto previše jeftino, verovatno postoji razlog. Kod kupatila se najviše isplati uložiti u ono što se ne vidi: cevi, hidroizolaciju, struju i ventilaciju.
Zaključak
Renoviranje kupatila je veliki poduhvat, ali uz dobru pripremu može da prođe bez većih problema. Prvo izmerite prostor, odredite prioritete i napravite realan budžet. Zatim planirajte redosled radova i izaberite materijale koji odgovaraju vašem načinu života. Ako je kupatilo malo, birajte svetle pločice, kompaktne sanitarije i pametna rešenja za odlaganje. Ako volite tamne i dekorativne pločice, budite spremni na češće čišćenje. Najvažnije je da ne žurite, da ne preskačete hidroizolaciju i da angažujete majstore u koje imate poverenje.
Kupatilo je prostor koji svakodnevno koristite, pa vredi uložiti trud da bude funkcionalno, bezbedno i prijatno. Kada se radovi završe, najveća nagrada je osećaj da ste stvorili prostor koji vam olakšava život. Bilo da je reč o malom kupatilu od četiri kvadrata ili većem prostoru, dobro planirano renoviranje kupatila može da traje godinama i da vam pruži svakodnevno zadovoljstvo.